Pogledajte naslove po novinama: "Ubio, opljačkao, kidnapovao, silovao..." Sve samo loše vesti i katastrofični naslovi... Osamdeset posto novinskih tekstova su negativnog sadržaja.
Kažu, da samo loša vest prodaje novine - i to je, verovatno, tačno. U žestokoj, tržišnoj borbi, stotine, možda i hiljade novina i nedeljnika bore se za profit, prosto se utrkujući, ko će pisati o većem hororu. Svi bi da prežive, pa i novine; i ja ih, s te strane, potpuno razumem...
Ali, šta je sa čitaocima tih istih novina i nedeljnika?..
Poznato je, da postajemo ono čime se hranimo. Ako hranimo glavu negativnim sadržajima, sasvim je sigurno, da nećemo zračiti i ponašati se pozitivno. Ko se dugo hrani hororom, sigurno će pre podići na nekog ruku, nego mu je pružiti...
I zato, kao što bismo trebali paziti, šta i koliko jedemo, tako isto bismo morali povesti računa i čime hranimo glavu - možda, čak i više, nego čime hranimo želudac.
Takođe, nekad razmišljam: "Jeste da je sloboda štampe, i u redu je, da pišu o čemu žele...S druge strane, možda bi ih, na neki način trebalo usloviti; ili nekako motivisati, da na toliko i toliko negativnih vesti, napišu toliko i toliko tekstova, koji promovišu pozitivan stav prema životu...
Kako se izbalansirano odrediti prema ovom pitanju?..
Čita li više iko knjige?.. Ne mislim na udžbenike; njih još uvek, koliko-toliko, čitaju đaci i studenti. Mislim na sve ostale knjige - beletristiku, na primer. Živi se sve brže i grčevitije. I kod nas se razmahalo slobodno tržište - naročito slobodno u smislu, da partijsko-državni klanovi slobodno pljačkaju građane prema sopstvenom osećaju hrabrosti i mere, a u onim beznačajnijim poslovnim područjima građani imaju slobodu preduzetništva, naravno i tada, samo, uz pristanak, da im ovi prednji, institucionalno, uzmu najveći deo novostvorene vrednosti, a da preduzetnicima ostanu mrvice. Zaposlenici, uglavnom, imaju slobodu izbora između rada za crkavicu i nikakvog rada. I tako naši ljudi troše sve više nerava, energije i vremena, samo da bi preživeli... Ko ima vremena za knjige? Uz to, sad imamo i kompjutere. Neki od onih, koji su ranije čitali knjige, sada surfuju po internetu. Mladi su isključivo na internetu. Da se razumemo; nije to a priori loše - ima tu i mnogo dobrog... Ali, ko će čitati knjige? Nekad su nas učili: "Knjiga je čovekov najbolji prijatelj". Pitam se: "Ima li čovekov najbolji prijatelj budućnost"?





