Večeras sam naišao na mudre stihove Halila Džubrana, koji govore o braku. Poželeo sam da ih podelim s Vama:
"Neka u vašem zajedništvu bude prostora
i neka nebeski vetar pleše između vas.
Volite jedno drugo, ali ne pravite veze ljubavi.
Neka ona bude pokretno more među
obalama vaših duša.
Napunite pehar jedno drugome, ali ne
pijte iz istog pehara.
Dajte jedno drugome od svoga hleba,
ali ne jedite od istog komada.
Pevajte i plešite zajedno i budite veseli,
ali dozvolite da svako bude sam.
Čak su i strane laute same,
mada trepere istom muzikom.
Poklonite svoja srca, ali ne stavljajte ih
jedno drugom pod stražu.
Jer, samo reka života može da zadovolji vaša srca.
Stojte zajedno, a ipak ne suviše zajedno.
I stubovi hrama stoje odvojeni,
a hrast i čempres ne rastu u senci jedan drugome."





